Lagana igra talasa na zlatnožutom pesku,borba između kopna i vodene
sile, ostrva koje preseca morsko prostranstvo. Sicilija je od pamtiveka imala
skoro sudbonosnu moć privlačnosti na različite narode. Dolazili su skoro svi
koji su, bar neko vreme, vladali svetom. Stari Grci dali su joj ime Trinakrija.
Izgledala im je pokretno, kao da pluta po površini mora. Lik boginje polodnosti
okružen sa tri noge,simbolizuje tri rta. Tri mora zapljuskuju obale ostrva: sa
severa je Tiransko, sa jugozapada Afričko,a sa istočne strane Jonsko more. A
iznad svih ’’Mare meditteraneo’’,sredozemno more koje razdvaja Afriku od
evropskog kontinenta. Ostrvo okružuje preko 1000 kilometara obale. Talasasti
krajolik pretežno određuje konture najvećeg ostrva Sredozemnog mora. U proleće
od marta do maja,sicilijanska flora se razvija do svoje potpune velelepnosti i
bogatstva boja. Brojni osnivači obezbedili su raznolikost biljnih kultura. Grci
su doneli masline i vinovu lozu. Sicilijansko vino danas zauzima stabilnu
poziciju na svetskom tržištu. Grci su doneli i žitarice što je Rimljanima, koji
su došli posle njih bilo više nego drago. Unutrašnjost ostrva postala je
riznica žitarica za ’’Imerium Romanum’’. Danas se ’’grano duro’’, čvrste vrste
žitarica,koriste za svaku bolju vrstu paste. Na 3.320 metara pred nama se
otkriva poreklo Sicilije. Vulkansko područje koje se napaja od užarenih ivica
afričke kontinentalne ploče,koja se na ovom mestu sudara sa evroazijskom.
Sicilija je ostrvo tajni. Odgovori na mnoga pitanja gube se u mraku
njene istorije, komplikovane, višeznačne i burne, koja priča o nezasitoj
vladavini uvek novih osvajača. I pored toga što pripada Italiji, ona čini
poseban svet, svojevrsnu enklavu nastalu usled viševekovne odsečenosti od
glavnih tokova života u Evropi. Naziv ostrva je izveden od Sikula (Sikulli),
jednog od prvih naroda koji je tu,kako se pretpostavlja,pre 33 veka dolutao sa
Apeninskog poluostrva. U to vreme su ostrvo nastanjivale i neke druge grupe. U
antičko doba, Sicilija je tokom nekoliko zlatnih vekova bila pravi raj na
zemlji, plodna enklava, okružena morem,u kojoj su se gajili citrusno voće,
vinova loza i masline. Ostrvo je stalno bilo značajan plennovih osvajača. Neki
od njih kao što su Grci,Arabljani i Normani brinuli su os vojoj koloniji,čineći
od nje centralno mesto mediteranskog sveta. Ali već Rimljani, Francuzi, Španci,
koji se pamte po zlu, bili su, kako smatraju mnogi Sicilijanci,samo uzurpatori
koji su bez mere eksploatisali njeno bogatstvo.
I pored toga što Sicilijanci danas čine mešavinu svih naroda koji
su jednom osvajali ostrvo, oni imaju svest o svojoj posebnosti. Vekovi loše ili
neuspešne strane vladavine su učinili da nijedan Sicilijanac koji drži do sebe
nema mnogo poverenja u vlast,negira mnoge javne institucije, nerado se prihvata
društvenih uloga,a potrebu za lojalnošću oseća,uglavnom,prema vlastitoj
porodici. On je ne toliko građanin, koliko član svoga klana,što takođe
objašnjava i dalje jaku poziciju mafije na Siciliji,koja je do nedavno kod
običnog građanina izazivala veći strah nego opasnost od eksplozije Etne. Pun
rezerve, hladni karakter Sicilijanaca,koji posetiocima ove tople zemlje može
izgledati čudno, u suprotnosti je sa ogromnim bogatstvom kulturnog nasleđa
ostrva. Baroknim crkvama, normanskim palatama, pa čak i rimskim mozaicima nema
ravnih u Evropi,a čari vulkanskih Liparskih ostrva i Etne koja se dimi
izazivaju zaista vrele emocije. Turisti su ovde rado viđeni jer ostrvaljani su
prvo kulturni i radoznali kada je u pitanju svet,a drugo preduzimljivi i svesni
da ovi novi osvajači sa fotoaparatima i rancima mogu za Siciliju biti ekonomski
spas. Krajem XVII veka snažan zemljotres razorio je većinu gradova na
jugoistoku ostrva. Na njihovim ruševinama nastale su brojne građevine u
špansko-sicilijanskom barokntom stilu.
U Palermu se svuda vide tragovi niza vladara koji su se uzastopno
smenjivali na Siciliji. Biseri arapske,normanske i barokne arhitekture i
umetnosti se ovde na svakom koraku mešaju sa savremenošću. Palermu je
prilepljena etiketa mafijaškog grada. I zaista, ovde,u ovom najprometnijem
sicilijanskom gradu,italijanska hobotnica ima najviše poslova. Teško je precizno odrediti kada je mafija
nastala. Neki istoričari smatraju da je to bilo već u XII veku,kada su
Sicilijanci stvarali tajna udruženja protivnika Svetog Rimskog Carstva. Prema
drugima, počeci ove organizacije se vezuju za vreme Burbona koji su,želeći da
zavladaju dalekom provincijom,vlast poveravali bivšim kriminalcima.
Monti Sikani, planine koje se nalaze na granici između zapadne i
južne Sicilije,gotovo su nenastanjene. One su prava retkost na ostrvu. Tu vredi
svratiti na trenutak predaha,naročito u sezoni,kada su sva najčuvenija mesta i
spomenici na ostrvu opsednuti.
Izlet u Kazale se savršeno može povezati sa putem u
Morgantinu,arheološko nalazište sa grčkim ruinama.
Ćefalu,gradić na severnoj obali Sicilije,zapadno od Eolskih ostrva.
Čoveka oduševljava sam njegov položaj u podnožju ogromnog stenovitog brda koje
podseća na glavu. U ovom gradiću možete da uživate u srednjovekovnoj gradnji sa
uskim uličicama i lepim tgovima na kojima rastu palme i da se divite
veličanstvenoj normanskoj katedrali sa najstarijim mozaikom na ostrvu.
Inspirativnim uličiama grada konkuriše veličanstvena plaža.
Sicilija podseća na veliki
sud u kome su se tokom vekova izmešali raznorodni sastojci. Uticaji sa
različitih strana su se sačuvali,ne samo u arhitekturi gradova,zdanjima crkava
i ukrasima zamkova, već i u sicilijanskom načinu života.
http://jungletribe.com/putovanja/sicilija-2/
Нема коментара:
Постави коментар