Ovo je hod nedodirljivih
po krovovima realnosti,
Ovo je sasvim slučajni
susret u koji ni verovatnoća ne veruje,
Ovo je pleme nasmejanih
koje luta po svetu,
Ovo su ljudi koji prkose
mraku i zlobi.
Ovde nema ko je na čijoj
strani,
Ovo je sve jedan talas
koji navire, koji osvaja i zauzima.
Ovo je pretraživanje
svakog pasaža u potrazi za večnom lepotom,
Ovo je zaljuljaj se iz sve
snage od sreće,
Ovo je skoči nek se čitav
trg zatrese,
Ovo je sagledaj svet iz
ptičje perspektive,
A onda se spusti među
patuljke,
Ovo je all you can eat,
all you can breathe,
Ovo je ukradi deo daleke
stvarnosti, sakrij u grudi i nosi zauvek sa sobom,
Ovo je igraj dok telo
potpuno ne otkaže,
A onda tamo negde u mestu
gde se dan i noć sreću,
U nekom dalekom gradu, u
nekoj ulici koja nosi ime po ko zna kom heroju ,
Padni u krevet koji je tu
samo tvoje privremeno skrovište od zime,
Zažmuri i pusti život da
te obuzima.
Nasmej se i poželi da
nikada ne prestane.
Ovo smo mi, a da to nismo
ni znali.
By Nemanja Lukić Frka :)
Нема коментара:
Постави коментар